Teodorina portretisanja: Vraćam se u dane kad si bio tu

Vraćam se
U dane kad si bio tu.
Svaki dan,
Tren, treptaj i riječ.
Tu, daleko od mene
Gradovima i granicama.
Tu, u moj duši,
Na prvom spratu, u snu
Našim parkovima
Smo šetali,
brojali opalo lišće
Bježali gradskim stanicama.
Tamo, u mojoj glavi
Bio si stvaran i moj,
Pričala sam ti ono
Što ti nisam nikad rekla,
Što si želio da čuješ
A nisam znala da kažem.
Nisam smjela da vjerujem
Da je savršen kroj
Tvoja bajka o nama
Poslije jedne propale,
Poslije dugih rijeka
Snova što prošlost traže.
Bježala sam
Korakom mekim i sporim,
Bježala od tebe,
To je pogubno i suludo.
Bježala bez obzira
Bježala,
Protiv sebe same.
Gušila miris ruža
Starim trulim i oporim,
Sjekla sam crvene mašne
Koje su bile naš ram,
Sa one stare slike
Koja nema svoje dane.
Odakle si došao
U moje poplavljene oči,
U skamenjen vazduh
Moga srušenog sunca?
Da me s'kriješ od mene,
Da me zagrli sjena?
Da mi obrišeš bol,
Oživiš usne, nasmiješ oči?
Da izbrišeš urezano
I naučiš da živim, ponovo.
Sve je moje tad hrlilo tebi
Samo ja,
Ja nisam smjela.
Teodora Košarac


Нема коментара:

Постави коментар