Jasna Karamehmedović: Ovaj grad me boli

Tamo negdje svićem,
tamo negdje rađam se.
Ovaj grad me boli,
napušta,
uspavljuje,
ni jesen ne govori više kao ranije.
Ovaj grad me zatvara,
ostavlja,
a tamo negdje postojim svuda
ispod neba,
na ulicama,
uzbuđena,
radoznala,
prožeta odsustvom pitanja i sumnji i zabluda.
Ovi ljudi me ne vole,
ovi ljudi me tjeraju,
a tamo negdje ja sam beskrajna
i sama
i nemarna
izvan svih gluposti i površnosti,
plešem satima
gledajući zalazak sunca,
pijem satima,
a ne napravim nijedan pogrešan korak
ne izgovorim nijednu riječ kajanja.
Sve miriše,
sve je pusto.
Moj pas i ja hodamo
i hodamo
i sve jasno je.
Nedelje su podnošljive,
sjećanja ne grizu.
Ove godine me ograničavaju,
zatupljuju,
zabrinjavaju.
A tamo negdje ja ne znam šta to znači
i puštam bore da me nauče,
da me smire.

Tamo negdje
ja ne želim da sam ovdje
i da pišem neki drugi život.




Нема коментара:

Постави коментар