Da li znaš
da kada obučeš onu svoju
haljinu boje suncokreta
sve sile ovog univerzuma ti priskaču u pomoć
i trude se da ti sve ide od ruke
da li znaš
da u njoj toliko sijaš i zračiš
da bi baš u tom trenutku mogla
i da osvojiš
i da razrušiš
cijeli svijet, sve u jednom?
da li znaš
da taj trenutak traje
od tvog prvog plača
i da je svakim tvojim osmijehom i svakom tvojom suzom
svijet  i osvojen i razrušen?

Da li znaš
ta haljina boje suncokreta
si zapravo ti.
Ti kojoj se sreća vidi u očima
A želja da potraje- na usnama
Ti koja liježe u krevet i čitajući poeziju pomisli: ''Sutra će biti lijep dan!''
i ti koja voliš sebe
u potpunosti
ti u haljini boje suncokreta a i u onoj boje neba u 2 ujutro
i ti - svoja najbolja prijateljica.

I zato, molim te,
kada dođe trenutak, dan, sedmica
mjesec ili godina
kada bi radije nosila haljine boje neba uveče
isplači se, čitaj
piši, pričaj
izbaci sve negativne emocije i sve neizgovorene riječi
i imaj na umu da i u najtamnijoj noći postoje zvijezde koje pokazuju put
i natjeraj sebe
mrzovoljnu, anksioznu i potištenu
da odeš
u šetnju, muzej, da upališ svijeću i popiješ kafu
natjeraj se da iziđeš
iz stana, iz mjesta
iz kutije
i da otvoriš sve prozore
sva vrata
da srušiš sve zidove ako treba
i pustiš nove prilike, ideje, ljude
nove verzije sebe
da uđu

i ne zaboravi
bez haljine boje neba uveče ona boje suncokreta ne bi dolazila do izražaja.