Mehmed Mahmutović: Čekaću te u tvome Sarajevu

Ne umijem da ti kažem
Koliko kilometara
Do tebe ima.
Do srca svoga još uvijek
Došao nisam.

Ne umijem da opišem
Boju tvojih očiju,
Još uvijek ne zaplivah
Svim okeanima i morima svijeta.
Mogu da ti kažem
Da dolazi jesen,
Moja jesen,
Siva i kišovita,
Za umjetnost koju stvaram
Za hiperprodukciju.
Mirna danju
Nestvarno divlja noću.
Mogu da ti obećam
Da ću s njom doći i ja.
Čekaću te
U tvome Sarajevu, mila.
Stojaćeš na stanici kod
Šeher-Ćehajine ćuprije
Kasniće tramvaj
I ruke moje
Iznenadiće
Ramena tvoja.
Iznenadan zagrljaj s leđa
Umije da bude opasan,
To znam. Ne trebaš da se plašiš.
Lopov nisam, ali,
Srce tvoje,
Rado bih ukrao
Na vječnost
Na živote sve.
Doći ću, obećavam,
Da moja jesen
Postane naša
I da takva ostane
Sve dok bude i nas.
A poslije,
Kad ti i ja
Budemo oblaci
Što se jedan u drugog ulijevaju,
Ko zna,
Možda je neko drugi
Zavoli na isti način.


Нема коментара:

Постави коментар