Ako ikada odlučiš da odeš,
Ako zaista budeš morao poći,
Učini to kao da ne odlaziš zaista.
Učini da to ne izgleda kao vječito zbogom.
Ako odlučiš da prokleto odeš,
Zavaraj me da ne primijetim.
Da ne namirišem pozdravljanje
I posljednji zagrljaj.
Učini to podmuklo.
Učini da ne zaboli.
Ako zaista budeš morao poći,
Učini to kao da ne odlaziš zaista.
Učini da to ne izgleda kao vječito zbogom.
Ako odlučiš da prokleto odeš,
Zavaraj me da ne primijetim.
Da ne namirišem pozdravljanje
I posljednji zagrljaj.
Učini to podmuklo.
Učini da ne zaboli.
Ako ikada odlučiš da nestaneš,
Okuj me zabludom kako si tu
I kako nikada poći nećeš.
Uljepšaj svoje grozno odlaženje.
Ionako ću patiti kada te više
Nikada ne vidim.
Okuj me zabludom kako si tu
I kako nikada poći nećeš.
Uljepšaj svoje grozno odlaženje.
Ionako ću patiti kada te više
Nikada ne vidim.
Zateturaj moje stradanje
I pomiluj me po glavi.
"Mašo, do zauvijek."
Pa neka ne bude baš ničeg od toga
Do napuklo, lažno obećanje.
Ali daj riječ.
Da se uhvatim makar za tu laž
Kada krenem da tonem.
Znaš da sam luda za tobom.
I pomiluj me po glavi.
"Mašo, do zauvijek."
Pa neka ne bude baš ničeg od toga
Do napuklo, lažno obećanje.
Ali daj riječ.
Da se uhvatim makar za tu laž
Kada krenem da tonem.
Znaš da sam luda za tobom.
Ako ikada odlučiš da ipak moraš poći,
Uberi mi crvenu ružu
I daruj jedno "volim te."
Da pomislim kako nikada,
Baš nikada
Zapravo poći nećeš.
Uberi mi crvenu ružu
I daruj jedno "volim te."
Da pomislim kako nikada,
Baš nikada
Zapravo poći nećeš.
Нема коментара:
Постави коментар