Anđela Peković: Ništa i sve

Svjedok sam raspojasanih riječi
Što stida nemaju dok obzorjem plamsaju
Čuvar sam sviju tajni 
Što u sedef zajedništva, zagrćući, sebe utiskuju
Uspomena sam na vrijeme što čuđenjem pozdravljaju
Što licima uokviruju i uzdahom opet zakopaju
Bivše sam Ništa što je poprimilo oblik
Buduće sam Sve što će se tek preobraziti
Odjek sam istovjetne pjesme
Što su u obroncima ili snu našli
Možda sam i pepeljara sita nedovršenih cigareta
Možda sam i pitoma iako nemuštim jezikom govorim
Možda sam jedini plagijator protiv kojeg nemaju dokaze
Možda sam ostala ista kroz vjekove
Možda sam tako očigledna da me ljubavlju treba zvati.




Нема коментара:

Постави коментар