Jasna Karamehmedović: Nečije ništa

I ovaj zid bakarne boje
i kako stapa se sa nebom
i škripa točkova
sirene vatrogasne službe
napukli monitor kompjutera
i jesen
uvijek ta jesen
i sunčana strana grada
prljava strana bulevara
i to kako se nikada ne sretnemo
‌i to sam bila nekada
prije sopstvenog tijela
pritiska me suviše poznato, suviše prisutno
ovih dana aktivnost se svodi na računanje
koliko sam puta bila nečije ništa.




Нема коментара:

Постави коментар