Hoćeš da zaboravim da sam jednom sišla sa oblaka i tresnula o pod,
pa da se još jednom usudim.

Dopire miris lavande
kroz prozor
koji pred oluju uvijek otvaram,
da je osjetim u žilama.

Hoćeš li da se pronađemo u sledećem životu,
pa da plešemo pod mjesečinom
i da tvoje ruke drže moje
ruke,
da tvoje usne ljube moje
usne,
u inat suncu koje se promalja.

Najzad,
pjesnik kaže
kako sve stihove koje je izrekao,
izrekao je baš za nekog,
ni ne poznavajući ga
ali ga prepoznaje kada se konačno sretnu.

Prepoznavši tebe -
ja ću sve svoje pjesme spaliti.

Poznavši tebe,
tebe prepoznavši,
počela sam da se prisjećam
koliko si mi nedostajao dok te nisam poznavala,
s jeseni su plakali suncokreti
i tužno je pjevalo klasje,
moja je kosa postajala trnje
a moj oklop od kože postao je tvrđava
koju nisi srušio kada si naišao.

Napravio si od nje dom.

Najzad,
hoćeš li da se pronađemo u sledećem životu,
negdje između jave i sna,
da mi pjevušiš onu pjesmu
koju su anđeli šaptali
kad smo se prepoznali.