Maja Babović: Nije mi svejedno

0 Comments
Koliko još svejednosti da odglumim,
U čija naručja da se skotrljam?
Koliko još hartija
U ovim ljetnjim danima
Što zovu tvoje ime
Krvlju da umrljam
I da se olakomim da kažem da mi je svejedno.
Svejedno mi je baš
Što ne dolaziš,
Što me prijatelji za tebe pitaju,
Što stranci uzdižu našu ljubav
Do ideala,
A dušmani halapljivo trljaju šake
I kažu -
Uspjeli smo da ne uspiju.
Koliko još koraka da ne napravim
I poruka da ne pošaljem
Pa da shvatiš
Da si me izgubio
I da je kraj
Jer dok te djevojčica u meni voljela
Žena se umorila
I rekla -
Zbogom.
Zbogom snovima.
Zbogom zaludu utrošenim godinama.
Zbogom vremenu,
Kazaljkama,
I časima
Kada smo vjerovali
Da smo neprolaznost
I da će naš dječak
Sa krvlju grešnika
A dušom apostola
Udahnuti život
Na verandi naših ubjeđenja...
Koliko još stranica da ispišem
Pa da shvatiš da mi nije svejedno
Jer nije mi svejedno
Što te ne zanima
Gdje sam to ja,
Sa kim,
I zašto...
Što tvoj zaljubljen lik
Pod pendžerima ne nalazim
Da mu zahvalim na ljubavi
Žrtvi
I poštovanju.
Što te još uvijek ima,
A nema te.
Opet te nema.
Koliko još života da živim,
Pa da te ne nađem nesigurnog,
Dolomljenog,
Zaboravnog?
U koliko još pjesama da te utopim
Da isplivaš iz grešnosti,
Pogrešnosti,
Neljubavi?
Za koliko promila manje da te volim
Da me zavoliš koliko zaslužujem
Da me poštuješ
I čuvaš,
Da se pred Presvetom Majkom
Za mene pomoliš
Kada shvatiš
Da sam i ja dolomljena,
Krhka,
Sama
I nesigurna.
Da dok sam liječila tvoje boljke
Ozlijedila sam sebe.
Da sam te trebala.
Da nisi došao.
Koliko još pisama da ti ne pošaljem
Da shvatiš
Da je sada vrijeme
Da ti meni pišeš
Da ti je žao
Da me voliš
Da ostanem.
Potraži me
Tamo
Gdje je premalo razloga za ostajanja,
A previše ljubavi za odlaženja.
Tu te čekam.
Da kažeš
Pokažeš
I dokažeš.
Jer mene više nema.
Neću ti reći da te volim.
Nikada više.

Нема коментара:

Постави коментар