Nedostaju mi moje kasne sedamnaeste
I rane osamnaeste
Kada sam vrhovima svojih prstiju
Opipavala sve nemogućnosti
Mojih i njihovih svjetova.
Nedostaju mi te godine
Kada je moglo da mi se može,
Kada je mojim godinama
Ime bilo Mladost
A prezime Ludost.
Nedostaje mi to naivno vjerovanje
To nevino lepršanje
Proljećnim danima,
Bezbrižnim proljećima,
Djetinjim brigama,
Srećnom djetinjstvu....
I rane osamnaeste
Kada sam vrhovima svojih prstiju
Opipavala sve nemogućnosti
Mojih i njihovih svjetova.
Nedostaju mi te godine
Kada je moglo da mi se može,
Kada je mojim godinama
Ime bilo Mladost
A prezime Ludost.
Nedostaje mi to naivno vjerovanje
To nevino lepršanje
Proljećnim danima,
Bezbrižnim proljećima,
Djetinjim brigama,
Srećnom djetinjstvu....
Nedostaju mi moje kasne sedamnaeste
I rane osamnaeste
Kada su mi prilazili gimnazijalci,
Šarlatani,
Pjesnici
I dječaci s gitarama u rukama
I svemirom u očima,
Nedostaju mi njihove dvosmislene pošalice,
I moje nedvosmisleno odbijanje.
Nedostaje mi samouvjereno držanje,
Uspravan stav dok koračam
I grabim sve što mi pripada.
I ne opažam...
Ne opažam zvjerske duše,
Kandže
Niti zube...
U tim godinama mi je sve pasalo.
U tim mi se godinama praštalo.
U tim godinama nisam brinula
I bila sam dobro.
I rane osamnaeste
Kada su mi prilazili gimnazijalci,
Šarlatani,
Pjesnici
I dječaci s gitarama u rukama
I svemirom u očima,
Nedostaju mi njihove dvosmislene pošalice,
I moje nedvosmisleno odbijanje.
Nedostaje mi samouvjereno držanje,
Uspravan stav dok koračam
I grabim sve što mi pripada.
I ne opažam...
Ne opažam zvjerske duše,
Kandže
Niti zube...
U tim godinama mi je sve pasalo.
U tim mi se godinama praštalo.
U tim godinama nisam brinula
I bila sam dobro.
Nedostaju mi moje kasne sedamnaeste
I rane osamnaeste
Kada sam vjerovala u sebe
I maštala o Bogu,
Fakultetu,
I sebi kao poslovnoj ženi
U naručju nekog romantičara
Kojem je stalo.
Nedostajem mi ja i ono što danas nisam
Pod teretom života.
Život je ljepši unutar gimnazijalskog dvorišta.
Više maštaš.
Više snuješ pa više i vjeruješ.
Čini ti se svega će biti od tebe
Samo da izađeš odatle.
A onda izađeš
I ništa.
Ostanu teoreme,
Algebri
I kosinusi..
Ostanu endemi,
Ribozomi
I ljuti bojevi
U knjigama sa iskrižanim citatima,
Stihovima
I snovima.
Ostane odjeljenska fotografija,
Par neopravdanih časova
I zrelost
Koja ne prašta nikome.
I rane osamnaeste
Kada sam vjerovala u sebe
I maštala o Bogu,
Fakultetu,
I sebi kao poslovnoj ženi
U naručju nekog romantičara
Kojem je stalo.
Nedostajem mi ja i ono što danas nisam
Pod teretom života.
Život je ljepši unutar gimnazijalskog dvorišta.
Više maštaš.
Više snuješ pa više i vjeruješ.
Čini ti se svega će biti od tebe
Samo da izađeš odatle.
A onda izađeš
I ništa.
Ostanu teoreme,
Algebri
I kosinusi..
Ostanu endemi,
Ribozomi
I ljuti bojevi
U knjigama sa iskrižanim citatima,
Stihovima
I snovima.
Ostane odjeljenska fotografija,
Par neopravdanih časova
I zrelost
Koja ne prašta nikome.
Nedostaju mi moje kasne sedamnaeste
I rane osamnaeste.
Tada se lakše robijao ovaj život.
Tada su nas ljudi manje boljeli.
Tada su duše manje voljele
A više naivno gledale na život.
Nedostajem mi.
I rane osamnaeste.
Tada se lakše robijao ovaj život.
Tada su nas ljudi manje boljeli.
Tada su duše manje voljele
A više naivno gledale na život.
Nedostajem mi.
Нема коментара:
Постави коментар