Zakovan ekserima vlastitih fantazija
Za zid nalijepljen stikerima
I ukrašen različitim oblicima slova
Što su kao uspomenu na dolazak
Ostavili mladi ljudi poput nas
Razmišljam o tebi i njima
Vidim vas sve i ne reagujem
Ćutim i smiješim se
A u sebi se mislim
Različite su vam staze sreće
I različiti su ti ljudi zbog kojih se
I predajete zidu
Pa otkačim fantaziju
Padnem na tlo
Udarim šamara dva
Sebi za tebe
Vratim se u stvarnost
Vratim sebe za tebe
Jer, ovo vrijeme
Provedeno u samoći
Ovaj krevet, zidovi i posteri
Nemaju toliku vrijednost
Ako bismo ih
Posmatrali zajedno
I da, znam
Meni je problem što se plašim
Da ću izgubiti sebe zbog tebe
Jer sam se već mnogo puta gubio
I ne, neću te pozvati
Da se nađemo ili da dođeš
Natjerat ću sebe
Da jednom dođem do tebe
I neće biti potrebno da shvatimo svijet
Dovoljno je što shvatamo ove u nama
Slušat' ćemo techno i rock i pop i rep
Oboje ćemo tražiti način više
Da dokažemo zašto je baš naš
Omiljeni pisac najveća faca na sceni
I bit će nam dobro, jer nismo znali
I plašili smo se i bježali smo
Samo zato što nam je godilo
Biti loše dok smo
Zakovani ekserima vlastitih fantazija
I bolovima nejasnoća u pokušaju prilaska
Tebi ili meni
Natjerat ću sebe da donekle shvatim
Posebnost u tvome osmijehu
I zadovoljnog sebe
U tom tvom svijetu
Za zid nalijepljen stikerima
I ukrašen različitim oblicima slova
Što su kao uspomenu na dolazak
Ostavili mladi ljudi poput nas
Razmišljam o tebi i njima
Vidim vas sve i ne reagujem
Ćutim i smiješim se
A u sebi se mislim
Različite su vam staze sreće
I različiti su ti ljudi zbog kojih se
I predajete zidu
Pa otkačim fantaziju
Padnem na tlo
Udarim šamara dva
Sebi za tebe
Vratim se u stvarnost
Vratim sebe za tebe
Jer, ovo vrijeme
Provedeno u samoći
Ovaj krevet, zidovi i posteri
Nemaju toliku vrijednost
Ako bismo ih
Posmatrali zajedno
I da, znam
Meni je problem što se plašim
Da ću izgubiti sebe zbog tebe
Jer sam se već mnogo puta gubio
I ne, neću te pozvati
Da se nađemo ili da dođeš
Natjerat ću sebe
Da jednom dođem do tebe
I neće biti potrebno da shvatimo svijet
Dovoljno je što shvatamo ove u nama
Slušat' ćemo techno i rock i pop i rep
Oboje ćemo tražiti način više
Da dokažemo zašto je baš naš
Omiljeni pisac najveća faca na sceni
I bit će nam dobro, jer nismo znali
I plašili smo se i bježali smo
Samo zato što nam je godilo
Biti loše dok smo
Zakovani ekserima vlastitih fantazija
I bolovima nejasnoća u pokušaju prilaska
Tebi ili meni
Natjerat ću sebe da donekle shvatim
Posebnost u tvome osmijehu
I zadovoljnog sebe
U tom tvom svijetu
O odlascima trenutno
Ne znam baš ništa
Sve će biti na mjestu
Kad natjeramo sebe
Da nam bude udobno
Dok smo jedno kraj drugog
Uz peć, vino i poeziju
Ne znam baš ništa
Sve će biti na mjestu
Kad natjeramo sebe
Da nam bude udobno
Dok smo jedno kraj drugog
Uz peć, vino i poeziju
A poslije,
Ako prestane biti udobno
Prospi žar iz peći, to deci vina što je ostalo
Stihove
Cvetajeve, Puškina,
Crnjanskog, Nerude i Prevera
Prospi baš sve
Meni na prsa
Jer ću se jedino tad natjerati
Da budem zadovoljan zbog nas, tebe i sebe
Jer, ti si stranica mome peru
I ja sam pero tvojih krila,
Sjeti se, ipak, toga.
Ako prestane biti udobno
Prospi žar iz peći, to deci vina što je ostalo
Stihove
Cvetajeve, Puškina,
Crnjanskog, Nerude i Prevera
Prospi baš sve
Meni na prsa
Jer ću se jedino tad natjerati
Da budem zadovoljan zbog nas, tebe i sebe
Jer, ti si stranica mome peru
I ja sam pero tvojih krila,
Sjeti se, ipak, toga.
Нема коментара:
Постави коментар