Niko kao ona, kiša i ti,
Nije znao izazvati to osjećanje.
Ljepote.
Ljubavi.
Sreće.
Ustreptalosti tijela zbog
Tvog pogleda na meni.
Tvojih usana na mojima.
Osjećaj sigurnosti
Malog krhkog tijela,
U tvojim snažnim rukama.
Moja kosa rasuta po tebi,
Pa ti se prsti mrse u njoj.
Ponovo osjećaj sigurnosti koji je kucao u grudima.
Ponovo čujem tvoj glas,
Ostalima grub, meni pun nježnosti.
Smijeh je odzvanjao sobom,
Dok su kišne kapi odzvanjale na prozoru.
Svirale su najdivniju melodiju,
Našu melodiju sreće.
I niko kao ti,
Nije znao izmamiti onaj osmijeh.
Ni svima prepoznatljiv.
Ni svima dostupan.
Tebi je to tako lako polazilo za rukom.
U tvom zagrljaju se dalo izgubiti, sanjati.
Osmjehujem se sjećanjima.
Još su tu, žive u grudima.
Plešu uz Celentanove pjesme.
Raduju se.
Čekaju.
Vjeruju.
…
Počinje kiša.