Anđela Peković: Ovo vrijeme

Ovo vrijeme je stvoreno da bih te sanjala
Ove riječi su skovane da ti budu pomen
Ovi dani su brzi vozovi na koje kasnim
Ove misli su duboki klanci koji čuvaju tajnu
Ova pjesma je nova tjeskoba koje se neću odreći
Ova jesen je praznina
Folirant obučen u nekoliko veselih odjevnih kombinacija
Ona će uvijek lagati svoju djecu o sreći
Ali nikad neće prestati da piše elegije


Sve moje nesuglasice sa prošlošću
Razriješiću amnezijom
Sve moje borbe sa tišinom
Okončaću vriskom
Sva moja pitanja
Lišiću odgovora
Sva napuštena mjesta
Nastaniću pticama
Oprostiću trenutku što kasni
Naučiću da razumijem bol
Sazrijeću za čovjeka


A možda ću zauvijek ostati dijete
Sa tvojim imenom u zenici
Ležaću na gomili lišća
I zureći u nebesko plavi ponor
Vjerovaću lažljivoj jeseni
Da bi te trebalo čekati
Dok ne obiđeš krug
I ponovo se rodiš u zvijezdi.



Нема коментара:

Постави коментар