Andrija Dulović: Izgovaram te javno

Tvoj se dodir najljepše osjeća zatvorenih očiju
nepostajanjem rastojanja
intimnošću do utrnutosti

Ti Suncu čuvaš zrake dok spava
Umornim anđelima slijećeš na rame
Na obrazima griješ promrzle prste

Unosiš mir u ove bezglave vrtloge
Za šest dana praznika u nedjelji
Sedmog se zahvaljujem prije spavanja

Tkaš Mjesečeve niti kroz moje snove
Konačno sam, u mraku, u miru sa sobom.
I predsobljem, hodnicima i ulazom

O tebi mislim u decenijama.
Radujući se sjećanjima
Prevladao sam prolaznost

Ne skrivam te od đavola
Ignorišem stare mudrosti:
Izgovaram te javno.


3 коментара: