Pregršt pogaženih obećanja,
A prošlost kuca na vrata.
Izvini, mala ja, što me blijedo
Sa slike gledaš.
Izvini što nijesam ono o čemu siMaštala.
Oprosti mi što moje otrgnuto djetinjstvo
Vapi za mnom.
Vapim i ja za njim. Itekako vapim.
U te male kestenjaste oči
Prepune nade i života
Danas se ogledaju neki grozni ljudi
Kao u bari posle kiše.
Močvara, to su tvoje oči danas.
Oprosti, mala ja, ako možeš.
Ta osoba koja te drži u krilu
Razbarušene kose i nasmijana lica
Daje sjećanje na to
Da sam i ja nekada imala oca.
Divnog oca.
Emotivnog oca.
I slabića u okrilju života
Što predade se smrti tako olako.
Oprosti, mala ja, tvoj otac
Nije otišao sa tim osmijehom
Sa slike.
Izmučen pod teretom nametnutog života
Pustio je tvoju malenu ručicu.
Pustio je odraslu ruku,
Ali tu istu malu dušu u ovom
Sada već odraslom čovjeku.
Ženi.
Nije doživio da završiš škole,
Da se zaposliš,
Da budeš svoj čovjek.
Nije sačekao da tu malenu ručicu
Preda tvom budućem voljenom
Muškarcu.
Nije dočekao svoje unučiće,
A sumnjam i da je uvidio
Da odrastaš u dobrog čovjeka.
Oprosti mi, malena ja,
Nijesam ispunila tvoja očekivanja.
Nijesam tvoje sne u javu pretočila.
Tvoj tata je pošao.
U crnini.
Bolom okovan.
Tužan i uplakan.
Ogorčen na život,
Slab pred strašnim sudom.
Užasavam se od pomisli
Da nijesam sve ono što si htjela
Da budem.
Oprosti tom otetom djetinjstvu.
Raspršenom u samo divna sjećanja
O vremenu
Što nikada se vratiti neće.
Dvospratna kućica, zelenilo
I ogromna porodica na okupu.
Danas su ti kreveti prazni.
Danas su duše prazne.
Stoje samo slike, babine i dedine
Iz mladih dana.
Nepomične slike mojih, tada tek oženjenih, stričeva.
Toliko glasova, uspomena iz prostorije
U kojoj više nikada ništa biti isto neće.
Ni to selo.
Ni ta kuća.
A, mala ja, žurila si da odrasteš?
Zar godine bilo koga čekaju?
Zar vrijeme nije dželat?
Malena, trebala si ostati malena.
Trebalo je sve da ostane djetinjstvo.
Trebalo je da sjediš i danas u tatinom krilu
Bezbrižno žvrljajući po bojanci.
A ti si odabrala da porasteš.
Izvini, mala ja, što nijesam uspjela
Sačuvati ništa do ovog albuma
I samo sjećanja na moj
Pluskvamperfekat.
Oprosti, malena.
A prošlost kuca na vrata.
Izvini, mala ja, što me blijedo
Sa slike gledaš.
Izvini što nijesam ono o čemu siMaštala.
Oprosti mi što moje otrgnuto djetinjstvo
Vapi za mnom.
Vapim i ja za njim. Itekako vapim.
U te male kestenjaste oči
Prepune nade i života
Danas se ogledaju neki grozni ljudi
Kao u bari posle kiše.
Močvara, to su tvoje oči danas.
Oprosti, mala ja, ako možeš.
Ta osoba koja te drži u krilu
Razbarušene kose i nasmijana lica
Daje sjećanje na to
Da sam i ja nekada imala oca.
Divnog oca.
Emotivnog oca.
I slabića u okrilju života
Što predade se smrti tako olako.
Oprosti, mala ja, tvoj otac
Nije otišao sa tim osmijehom
Sa slike.
Izmučen pod teretom nametnutog života
Pustio je tvoju malenu ručicu.
Pustio je odraslu ruku,
Ali tu istu malu dušu u ovom
Sada već odraslom čovjeku.
Ženi.
Nije doživio da završiš škole,
Da se zaposliš,
Da budeš svoj čovjek.
Nije sačekao da tu malenu ručicu
Preda tvom budućem voljenom
Muškarcu.
Nije dočekao svoje unučiće,
A sumnjam i da je uvidio
Da odrastaš u dobrog čovjeka.
Oprosti mi, malena ja,
Nijesam ispunila tvoja očekivanja.
Nijesam tvoje sne u javu pretočila.
Tvoj tata je pošao.
U crnini.
Bolom okovan.
Tužan i uplakan.
Ogorčen na život,
Slab pred strašnim sudom.
Užasavam se od pomisli
Da nijesam sve ono što si htjela
Da budem.
Oprosti tom otetom djetinjstvu.
Raspršenom u samo divna sjećanja
O vremenu
Što nikada se vratiti neće.
Dvospratna kućica, zelenilo
I ogromna porodica na okupu.
Danas su ti kreveti prazni.
Danas su duše prazne.
Stoje samo slike, babine i dedine
Iz mladih dana.
Nepomične slike mojih, tada tek oženjenih, stričeva.
Toliko glasova, uspomena iz prostorije
U kojoj više nikada ništa biti isto neće.
Ni to selo.
Ni ta kuća.
A, mala ja, žurila si da odrasteš?
Zar godine bilo koga čekaju?
Zar vrijeme nije dželat?
Malena, trebala si ostati malena.
Trebalo je sve da ostane djetinjstvo.
Trebalo je da sjediš i danas u tatinom krilu
Bezbrižno žvrljajući po bojanci.
A ti si odabrala da porasteš.
Izvini, mala ja, što nijesam uspjela
Sačuvati ništa do ovog albuma
I samo sjećanja na moj
Pluskvamperfekat.
Oprosti, malena.
Нема коментара:
Постави коментар