Pogledaš li je, pokatkad,
Očima punim požude?
Prosipa li se želja po njenim
Mršavim butinama i nagom ramenu?
Da li te obuzme strast
Kada ovlaš pređe jezikom
Preko donje usne i zapali
Cigaretu?
Vidiš li je, pokatkad samo,
U zanosu bludničenja?
Kako lebdi u prelesti
I stapa se s iluzijom
U tvome naručju?
Cijela tvoja
I odjevena i naga.
Potpuno naga.
Da li te obuzme jeza
I pore zasviraju valcer
Po cijelom tvom tijelu.
Da li se kosa nakostriješi
A u grlu zastane knedla,
A sa njom sve želje,
Sve požude,
Svi nagoni.
Čitav univerzum prosut
U bijeloj postelji.
Nikad.
Нема коментара:
Постави коментар