Ja ne želim sve.
Jer sve i ne razumijem,
sve i ne poznajem.
Ali ponekad bih ono malo…
Samo ono što je izvikano i prećutano.
Možda neki trenutak okupan u ruzmarinu
Ili – platno umrljano kapima ljetne kiše,
ugaženim trešnjama i šumskim zadahom.
Parfem sa mirisom pokošene trave i planinskih cvijetova.
Sliku čežnjivog sutona i valovitog neba na svom dlanu.
Zvuk mlaza vode iz neke stare, poljske česme.
Sjaj prezrelog klasja u kosi
i svježe pokvašene vlasi u rosi.
Protest zvijezda da nijemo gledam noću.
Redak iz neke pjesme mekih tonova i
izmrvljeno zrno kafe na vjetru.
To bi bilo sve što se tiho voli na jednom mjestu.
Sabrano na praznom listu notesa.
Izgovoreno u uvali netaknutih brezovih strana.
Iskrvavljeno na smrt.
Ili skriveno u tvojoj zenici na fotografiji koju držim.
Gdje li su sanjari što ne mare za visine druge?
Neki su ostali mrtvi u ratu,
a na kraju su samo željeli dašak ovakve slobode.
A neki smo danas postali previše hrabri ili ponosni
da bi ovo ,,malo” željeli.
Jer sve i ne razumijem,
sve i ne poznajem.
Ali ponekad bih ono malo…
Samo ono što je izvikano i prećutano.
Možda neki trenutak okupan u ruzmarinu
Ili – platno umrljano kapima ljetne kiše,
ugaženim trešnjama i šumskim zadahom.
Parfem sa mirisom pokošene trave i planinskih cvijetova.
Sliku čežnjivog sutona i valovitog neba na svom dlanu.
Zvuk mlaza vode iz neke stare, poljske česme.
Sjaj prezrelog klasja u kosi
i svježe pokvašene vlasi u rosi.
Protest zvijezda da nijemo gledam noću.
Redak iz neke pjesme mekih tonova i
izmrvljeno zrno kafe na vjetru.
To bi bilo sve što se tiho voli na jednom mjestu.
Sabrano na praznom listu notesa.
Izgovoreno u uvali netaknutih brezovih strana.
Iskrvavljeno na smrt.
Ili skriveno u tvojoj zenici na fotografiji koju držim.
Gdje li su sanjari što ne mare za visine druge?
Neki su ostali mrtvi u ratu,
a na kraju su samo željeli dašak ovakve slobode.
A neki smo danas postali previše hrabri ili ponosni
da bi ovo ,,malo” željeli.
Нема коментара:
Постави коментар